"U sklopu obnove stadiona Gabino, stara metalna sjedala bit će zamijenjena plastičnima. Znamo koliko znače mnogim navijačima, stoga vas pozivamo da svoja, očeva ili djedova preuzmete na stadionu kako bi završila u dobrim rukama," izvijestio je Central Cordoba putem Instagrama.
Juan Carlos Ramos, star 84 godine, u srijedu popodne je u gradu Rosariju izašao iz automobila s 47-godišnjim sinom Julianom i 16-godišnjim unukom Emanuelom. Bio je sretan kada je preuzeo posljednje dvije metalne sjedalice stadiona starog više od sto godina koje će sada ukrašavati njegov vrt, te biti najvažniji ukrasni predmeti u njegovom vlasništvu.
Na tim starim, ali povijesnim limenim sjedalicama, sjedio na desetke puta gledajući u akciji Trinchea Carlovicha.
"Gledati Trinchea bilo je zadovoljstvo, a bio je bolji od (Diega) Maradone," rekao je Ramos za argentinske novine La Capital. Još uvijek se sjeća Carlovichevog izvrsnog driblinga, onog nezaboravnog trenutka iz 1974. kada je za momčad sastavljenu od igrača iz Rosarija igrao protiv reprezentacije Argentine koja se pripremala za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.
"Sjećam se te utakmice. Trinche ju je prelomio, a istina je da su tražili da ga se izvadi s terena", dodao je.
Ekipa Rosarija pobijedila je s 3-1 Argentinu pred 35.000 gledatelja.
Carlovich, sin hrvatskog vodoinstalatera, postao je tada simbol nogometa u trećem po veličini argentinskom gradu Rosariju, gdje je rođen i Lionel Messi. Živio je u skromnoj kući u kojoj se rodio kao najmlađi od sedmero djece. Uvijek je bježao od slave i novca, a hvalili su ga velikani argentinskog nogometa Diego Maradona, César Luis Menotti, José Pekerman i Marcelo Bielsa.
Carlovicheva diskretna karijera trajala je 17 godina. Počeo je igrati u Rosario Centralu, u prvoj ligi, no onda je nastupao u lokalnim nižim ligama a najslavnije trenutke je doživio u dresu Central Cordobe i Independiente Rivadavije koje je nazivao svojim "dvjema ljubavima".
Nikada nije uzletio na međunarodnu scenu jer je El Trinche više volio uživati u životu nego na treninzima. Nije dosegnuo profesionalni vrh jer ga to nije niti zanimalo.
"Što znači dosegnuti uspjeh? Ja nisam imao drugu ambiciju osim igranja nogometa", ispričao je svojedobno.
"Nikada nisam volio biti daleko od svog kvarta, od roditeljske kuće i kafića u koji sam zalazio. Nisam volio biti daleko od svojih prijatelja", dodao je. Karijeru je završio 1986. u Central Córdobi.
O njegovim nogometnim majstorijama nema video uradaka i statistika, tek poneki isječak. O driblinzima, među kojima je najpoznatije guranje lopte kroz noge protivniku dva puta zaredom, pričali su oni koji su ga gledali.
"Danas svijet poznaje elitne igrače jer su igrali ili igraju u poznatim klubovima ili na svjetskim prvenstvima, ali on je imao te iste kvalitete. Bio jedan od najboljih koje sam ja vidio", rekao je Jose Pekerman, koji je bio izbornik Argentine na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.
Carlovich je umro 2020. u dobi od 74 godine od izljeva krvi u mozak prilikom operacijskog zahvata, dva dana nakon što je bez svijesti prevezen u bolnicu u Rosariju. Dok se vozio biciklom pokraj svoje kuće, u kojoj je proveo čitav život, jedan mladić ga je zaskočio, udario ga i ukrao mu bicikl. Carlovich je prilikom pada udario glavom o asfalt zbog čega je izgubio svijest.
Stotine navijača Central Cordobe oglušili su se tada na karantenu zbog koronavirusa te se okupili na stadionu kako bi se oprostili od nogometaša hrvatskih korijena. Na travnjak je unesen lijes prekriven zastavom Central Córdobe i s nogometnom loptom na vrhu dok su mu navijači pljeskali.
Povici "pravda, pravda!" miješali su se s ovacijama "Trinche, Trinche!". Lijes je prolazio svim dijelovima igrališta gdje je Carlovich proživio najljepše trenutke u karijeri.
Muškarac koji ga je napao osuđen je 2023. na kaznu zatvora u trajanju od 33 godine, u što je uključena kazna i za tri prethodne pljačke drugih ljudi.