Iako se činio kao internetski supkulturni fenomen, incel pokret postaje sve prisutniji u digitalnom prostoru, osobito među mlađim muškarcima koji se osjećaju izolirano, obespravljeno ili odbačeno.
Tom problematikom bavi se i Netflixova serija Adolescence, koja kroz lik mladog tinejdžera prikazuje kako se osjećaj usamljenosti, neprihvaćenosti i ogorčenosti može pretvoriti u radikalne stavove i mizoginu ideologiju, zbog čega dječak ubije svoju vršnjakinju.
Serija je starijim generacijama otvorila vrata u svijet mladih koji žive u 'online' prostoru i suočeni su s pritiscima koje odrasli često ne primjećuju – od virtualnog odbacivanja do toksičnih poruka o muškoj i ženskoj ulozi u društvu.
Paretovo načelo
Jedna od ključnih "analitičkih" teza unutar incel zajednice je teorija 80/20 – uvjerenje da 80 posto žena bira 20 posto najatraktivnijih muškaraca, dok većina muškaraca ostaje ignorirana.
Riječ je o iskrivljenoj primjeni Paretovog načela, ekonomskog modela koji sugerira da manjina često kontrolira većinu resursa.
Iako se u digitalnom prostoru, osobito na aplikacijama za upoznavanje, mogu primijetiti obrasci selektivnosti, stručnjakinje upozoravaju da je primjena tog načela na međuljudske odnose duboko pojednostavljena i potencijalno štetna.
„Teorija 80/20 u incel narativu služi kao 'dokaz' da većina muškaraca nema šanse jer sve žene žele istih 20 posto muškaraca. To je ekstremno reduktivan pogled koji zanemaruje emocionalnu, društvenu i kulturnu kompleksnost odnosa“, kaže Anamarija Sočo iz udruge Status M.
Ana Maskalan iz Instituta za društvena istraživanja objašnjava kako je Paretov zakon neprikladno prenesen na ljudske odnose putem iskustava s online aplikacijama.
„Muškarci i žene u virtualnom prostoru nerijetko primjenjuju različite strategije – žene su selektivnije jer su preplavljene porukama, dok muškarci šalju poruke na što više strana kako bi povećali šanse", objašnjava.
„Čak i ako bismo prihvatili da teorija 80/20 funkcionira u digitalnom prostoru, prenošenje tih pravila na stvarni život stvara opasnu zamku mizoginije i ogorčenosti, jer u takvom okviru nema prostora za ranjivost, uzajamnost ni autentičnost“, napominje Sočo.
Psihološka pozadina
Psihologinja Tea Brezinšćak iz Centra za zdravlje mladih ističe da incel ideologija često privlači osobe koje osjećaju duboku usamljenost i nemogućnost ostvarivanja romantičnih i seksualnih odnosa.
Ove osobe često doživljavaju vlastitu situaciju kao nepravdu, što izaziva osjećaj frustracije, depresije i bijesa. Povećana socijalna izolacija te negativna slika o sebi postaju okruženje koje favorizira preuzimanje ekstremnih stavova kao rješenja za vlastite probleme.
Iako se većina incela ne ponaša nasilno, kod ekstremnijih pojedinaca razvija se uvjerenje da je nasilje opravdano, a žene krive za njihove neuspjehe.
"Kada pojedinci dožive duboko ukorijenjenu socijalnu izolaciju i osjećaj osobne neadekvatnosti, radikalne ideologije često služe kao izvor lažne pravde i pripadnosti", objašnjava Brezinšćak.
Također naglašava kako se kroz digitalne zajednice potiče pogrešno razumijevanje rodnih odnosa. Algoritmi društvenih mreža dodatno ojačavaju ove stavove, čineći da se članovi takvih zajednica osjećaju opravdano i podržano u svojoj frustraciji prema ženama.
Seksualna frustracija
Neostvareni seksualni i romantični odnosi za incel zajednicu nisu samo izvor osobne boli, već temelj ideološkog stava koji žene proglašava odgovornima za njihovu patnju.
„Mladići koji nemaju emocionalne alate da se nose s odbijanjem ili neuzvraćenom privlačnošću često traže krivca izvan sebe – najčešće u ženama”, pojašnjava Brezinšćak.
Taj osjećaj odbačenosti dodatno pojačavaju internetske zajednice koje njihovu bol interpretiraju kroz prizmu kolektivne nepravde, ohrabrujući mržnju i dehumanizaciju žena.
Sočo naglašava kako se seksualna neostvarenost kod mladih muškaraca često ne prepoznaje kao tema o kojoj se smije govoriti, što stvara prostor za radikalne narative.
„Ako društvo ne dopušta muškarcima da budu ranjivi, oni će tu ranjivost prekriti ljutnjom i nasiljem”, upozorava.
Incel zajednicama pravo na seks uzima zdravo za gotovo, pa žene postaju simbol onoga što im je uskraćeno.
„Seksualna frustracija postaje legitimacija mržnje, a nasilje sredstvo uspostave moći koju misle da su izgubili", objašnjava Maskalan.
Mnogi pripadnici incel zajednice imaju teškoće u socijalizaciji i razvijanju intimnih odnosa, rekla je Arta Dodaj sa Sveučilišta u Zadru.
To može izazvati osjećaj poniženja i izolacije, a umjesto da potraže podršku, okreću se online platformama koje njihovu patnju koriste za učvršćivanje ideologije koja žene prikazuje kao hladne, površne i neprijateljski nastrojene.
Uloga interneta i kulture
Digitalne platforme, osobito one koje nude anoniman prostor poput Reddita, 4chana ili Discorda, imaju ključnu ulogu u širenju incel ideologije. Algoritmi pojačavaju ekstremne sadržaje, a nedostatak kvalitetne seksualne i emocionalne edukacije dodatno pridonosi ranjivosti mladih.
„Mladi ljudi u razvojnoj dobi traže identitet i potvrdu vlastite vrijednosti. Ako se osjećaju neshvaćeno ili zanemareno, vrlo lako se mogu prikloniti zajednicama koje nude jednostavne odgovore na kompleksne probleme“, pojašnjava Brezinšćak.
S time se slaže i Dodaj, ističući da tradicionalne ideje muškosti – koje nameću očekivanja da muškarci ne smiju pokazivati slabost – mogu stvoriti plodno tlo za radikalizaciju.
„Kad mladići ne uspijevaju ostvariti te ideale, mogu razviti snažan osjećaj neadekvatnosti, frustracije i bijesa koji se onda usmjerava prema ženama“, kazala je.
Rodni identitet, patrijarhat i radikalizacija
Maskalan upozorava kako incel ideologija nije tek frustrirani odgovor na ljubavne neuspjehe, nego duboko rodno obilježena pojava.
„Inceli nisu samo usamljeni muškarci – riječ je o muškarcima koji internaliziraju stav da su nevoljeni i neželjeni i koji u virtualnim zajednicama dobivaju potvrdu tog identiteta. Zajednice u kojima se kreću često potiču depresiju, izolaciju, pa i samoozljeđivanje“, naglašava.
Dodaje kako se muškarci koji nisu seksualno uspješni doživljavaju kao manje vrijedni, dok se žene svodi na objekte koji “duguju” pristup vlastitom tijelu.
Mizoginija pritom postaje zajednički jezik, a nasilna retorika alat grupne kohezije.
Od podrške do mržnje
Danas se incel kultura širi jer nudi jednostavna objašnjenja za složene osjećaje nesigurnosti. „Ako društvo poručuje da je pravi muškarac onaj koji je seksualno uspješan, onda su svi koji to nisu – po toj logici – luzeri. Incel narativi nude otrovno, ali primamljivo objašnjenje: žene su te koje biraju samo 'alfa muškarce' i time isključuju 'dobre dečke'", istaknula je Sočo.
Dodala je i da incel fenomen ne treba promatrati izolirano: „To je ogledalo vrijednosti koje društvo već implicitno komunicira – kroz humor, popularnu kulturu, pa i obrazovni sustav.“
Stručnjakinje ističu da postoji jasna veza između incel ideologije i stvarnih nasilnih incidenata.
Najpoznatiji slučaj je onaj Elliota Rodgera, koji je 2014. ubio šestero ljudi i postao “mučenik” incel pokreta.
„Nakon toga uslijedili su i drugi slični napadi, uključujući i onaj Aleka Minassiana u Torontu“, podsjeća Sočo.
Iako u Hrvatskoj zasad nema potvrđenih incel napada, primjeri mizogine online kulture postoje.
„Imali smo slučajeve grupa koje razmjenjuju savjete o drogiranju i silovanju žena, ili studentske WhatsApp grupe koje rangiraju kolegice prema 'silovateljskom potencijalu'. Iako formalno nisu incel, retorika koju koriste jasno pokazuje dehumanizaciju žena i ideju da one ne zaslužuju autonomiju“, kaže Sočo.
Prikriveno nasilje
Danas se nasilje među mladima sve češće pojavljuje u prikrivenim, suptilnim oblicima – osobito u digitalnom okruženju.
Naizgled bezazleni simboli poput emojija, memova i skraćenica nose vrlo specifična, često mizogina i nasilna značenja.
Serija Adolescence upravo to prikazuje kroz korištenje simbola poput crvene pilule, dinamita, graha ili raznobojnih srca, koji među mladima funkcioniraju kao dio tajnog koda pripadnosti određenim ideološkim zajednicama.
Ti simboli postaju način komunikacije koji odrasli teško prepoznaju, upravo zbog generacijskog jaza i nedostatka razumijevanja digitalnih kodova mladih.
„Pojava kodiranog, neeksplicitnog, suptilnog, podmuklog, u šalu i zabavu zaogrnutog nasilja jest problem čijem rješavanju treba prethoditi obrazovanje, i to ne samo mladih već i odraslih,“ upozorava Dodaj.
Dodaje da je nužno razvijati digitalnu pismenost, ali i razmotriti proširenje definicije nasilja kako bi obuhvatila i nove, prikrivene oblike štetnog ponašanja u online okruženju.
Dok mnogi još uvijek virtualni svijet ne doživljavaju ozbiljno, stvarnost pokazuje da online život može imati jednako snažan, ako ne i snažniji utjecaj na mlade od onog izvan mreže.
Obrazovanje, prevencija i empatija
Stručnjakinje naglašavaju važnost prevencije – stvaranja sigurnog prostora u kojem mladi, osobito mladići, mogu govoriti o emocijama, odnosima i pritiscima s kojima se suočavaju.
„Ne možemo očekivati da će mladi spontano razviti zdrave stavove o rodnim odnosima ako ih tome ne učimo. Seksualna edukacija, edukacija o emocijama i medijska pismenost moraju postati standard u školama“, ističe Brezinšćak
Pored obrazovanja, nužno je dekonstruirati mizoginiju koja se često skriva iza humora i cinizma.
„Društvo mora jasno sankcionirati govor mržnje i istovremeno osnaživati mlade da razvijaju empatiju, razumijevanje i međuljudske vještine“, objašnjava Dodaj.
„Oni se ne radikaliziraju u vakuumu i ako internet postane primarni prostor socijalizacije, moramo se pobrinuti da u njemu postoje zdravi uzori, obrazovni sadržaji i dostupna podrška“, upozorava Maskalan.
Vera Kadijević