Jedna od najneobičnijih do sad održanih tribina, zbog velikog broja cvjetova ljiljana koje su kavaliri donijeli pjesnikinjama na dar, unaprijed je obećavala posebni ugođaj. Posjetitelji su slušali pretežno ljubavnu liriku, posvećenu kako životnim partnerima tako i ljudima iz neposredne blizine, ali i životinjama.
Foto: Voditeljica Ana Horvat prije početka tribine.
Voditeljica tribine Ana Horvat na počeku je istaknula da je "ženska poezija zapostavljena" iako ne pravi razliku između ženske i muške. "Kada nakladnici čuju da je posrijedi ženska poezija odmah se hvataju za glavu s pomišlju 'opet nešto ljubavno!' Tako se često doživljava poezija koju pišu žene", kazala je Ana Horvat, i prisjetila se riječi Zvonimira Goloba koji je na pitanje "zašto samo piše ljubavnu poeziju" odgovorio: A o čemu se uopće može pisati ako ne o ljubavi!?"
Foto: Gošće 12. tribine Ljiljana Hidić Pasarićek (lijevo) i Ljiljana Vukoja Grgić (desno) s voditeljicom Anom Horvat (sredina).
Nakon prvih pročitanih pjesama po izboru voditeljice tribine, Ane Horvat je predstavila svoje gošće. Ljiljana Hidić Pasarićek rođena je u Zagrebu i objavila je jednu zbirku pjesama pod nazivom "Kolajna od svile", posvećenu majci. Ljiljana Vukoja Grgić rođena je u slavonskom mjestu Donji Andrijevci, živi i radi u Zagrebu, objavljivala je u zbornicima i članica je grupe Kultura snova. Obje su udate i imaju djecu.
Foto: U dvorani antikvarijata Jesenski&Turk nije bilo dovoljno sjedećih mjesta za ljude željne pjesništva.
Neizostavno je bilo i pitanje voditeljice o mišljenjima obitelji i bračnih partnera vezano uz pjesničko stvaralaštvo obiju pjesnikinja.
Foto: Publika sa zanimanjem prati što će na pitanja voditeljice reći pjesnikinje.
"Kada mi je bilo najteže papir je bio moj psihijatar", odgovorila je na pitanje Hidić Pasarićek i dodala da je "suprug potajice ponosan na nju", a kći podržava njeno stvaralaštvo i izradila je naslovnicu za prvu zbirku koju su mlađe generacije uvrstile među TOP 20 naslikanih naslovnica, a dvije pjesme su i uglazbljene.
Ljiljana Vukoja Grgić izjavila je da je njezin suprug amaterski slikar pa već iz te sklonosti spram umjetnosti kao normalna posljedica slijedi podrška njezinom pjesničkom stvaralaštvu.
Podrške supružnika voditeljica je komentirala na svoj osobiti način jer je u početku, pišući pod pseudonimom, svojim kavalirima poklanjala svoje zbirke "nakon čega bi oni pobjegli glavom bez obzira" i dodala u svom stilu: "Ako se hoćeš riješiti parnera moraš mu samo dati zbirku!", što je publika popratila burnim pljeskom.
Tribina je bila i dirljiva i poučna - počevši od zbirke pjesama "Kolajna od svile" kojom se pjesnikinja Hidić Pasarićek opraštala od svoje umiruće majke i tako se "emotivno čistila", do iskustva ratnih godina koje je tijekom Domovinskog rata Vukoja Grgić sa sinom pod granatama provela u Slavonskom Brodu.
O pisanju tijekom ratnih godina, Ljiljana Vukoja Grgić je rekla da "iz tog vremena nema ni jednu pjesmu, jer se tada borilo za golu egzistenciju". S druge pak strane, Ljiljana Hidić Pasarićek rekla je kako "iz poštovanja prema onima koji su dali život u ovom ratu ne voli o tome govoriti" jer je ona bila na sigurnom, a iz straha za supruga koji je bio na ratištu i potresena događajima imala je osjećaj da je "proživjela pet života za tih 40 i nešto koliko ima".
Na pitanje Ane Horvat kada, gdje i kako pišu, Ljiljana Hidić Pasarićek odgovorila je: "Kao što mace imaju svoj kut tako i ja imam svoj kut u kući gdje pišem" i dodala da je nekada pisala i na salvetama, po papirićima i u tekicu, a danas zbog dnevnih obaveza "sve pišem u mobitel".
Ljiljani Vukoja Grgić inspiracija obično "dođe oko 23 sata kada suprug ode na spavanje i tada sve krene", što je voditeljica duhovito popratila riječima kako njoj inspiracija ne dolazi "ispod 500 ljudi", jer je svoje pjesme pisala na radničkim zborovima na kojima je "sjedilo 500-totinjak radnika".
Posljednji blok na tribini bio je posvećen pisanju za djecu, dječjoj književnosti te o životinjama i drugoj pjesničkoj - ženskoj - tematici.
Pjesnikinja Hidić Pasarićek je tako vodila i organizirala tribine posvećene kako dječjoj poeziji tako i poeziji za odrasle i ženskom pjesništvu, a angažirala se i na očuvanju jezične baštine kajkavskog dijalekta što će ovoga mjeseca rezultirati okupljanjem pjesnika kajkavske riječi u Trakošćanu. Na kraju je rekla da su sve njezine pjesme tužne jer ju "smrt prati poput sjene i oduzima sve što voli".
S druge pak strane, Ljiljana Vukoja Grgić pročitala je svoju dirljivu pjesmu "Moj Šrek", posvećenu svojemu uginulom pit bullu i dodala kako je spasila jednoga pit bulla koji je trebao služiti u borbama pasa, a i inače je spasila i udomila mnogo pasa, a posebice iz Siska. Ona u svemu pronalazi "nadu, svrhu smisao i ohrabrenje" i uvijek vidi "svjetlo na kraju tunela". Voditeljica Ana Horvat, koja je i sama spasila više od 3.000 pasa, dodala je kako "ne zna odakle ljudima predrasude da su pit bullovi krvoločni kada su umiljati" na što je iz publike slijedio komentar da se "čovjek ne može uspoređivati sa životinjom jer to vrijeđa - životinju!".
Kraj tribine koju su posjetili i književnica Sanja Pilić i dramski umjetnik Duško Valentić, bio je posvećen potpisivanju zbirki pjesama Ane Horvat "Pješčana ogrlica" i "Neke druge riječi" čime se pokazalo da se poezija još uvijek rado čita i da za nju ima nade.
Izvor: HinaOTS
- end - -